Prigodna riječ
Dopisna teologija
fra Mario Cifrak
Rođen je 1966. u Virovitici. Diplomirao je 1993. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2001. na Teološkom fakultetu u Freiburgu. Zaposlen je na KBF-u u Zagrebu od 2003., a od 2017. je dekan fakulteta. Profesor je u trajnom zvanju od 2023.
Dugogodišnji je duhovnik Dopisne teologije.
Proročka služba kršćana
Približavanje i ljubav prema Kristu i božanskoj zbilji uključuje i “ljubav prema njezinu ljudskom izrazu u Evanđelju, predaji i teologiji”[1]. Velika riječ koja je obilježila II. vatikanski sabor je “aggiornamento”, rekli bismo posadašnjenje, aktualizacija, tj. želja da učini teologiju da progovori unutar složenosti suvremenoga svijeta[2]. Prema papi Ivanu Pavlu II. teologija je specifičan oblik “shvaćanja i tumačenja Božje riječi” i kao takva “imala je i ima veliku važnost za Crkvu i Božji narod kako bi – Crkva i Božji narod – stvaralački i plodonosno sudjelovali u Kristovu proročkom poslanju”[3].
Sabor je završio 1965., a tri godine poslije, tj. 14. prosinca 1968. teolog Fridolin Stier (1902. – 1981.) je ovako zamišljao lica i scene:[1]
Brzo se širilo govorkanje gradom, nije ga se moglo zaustaviti. Crkveni listovi su upozoravali: Neka se nitko ne da prevariti! Riječ Božja ne može uopće “doći”, ona je došla, davno je došla. Posjedujemo ju u svetim knjigama, a imamo “eksperte” koji ju tumače, promišljaju i čine razumljivom “laicima”.
Ali riječ Božja je ipak došla u grad. Pokucala je na kućna vrata žene čiji je muž bio pijanica. Vrata se otvaraju. “Što želite?”, reče žena, “Oni koji skrbe o pijancima su već bili danas tu! Što Vi sad želite, tko ste Vi uopće?” Riječ Božja: “Ja sam se već najavila, znate li? Ja sam riječ Božja.” Žena: “Oh! Vi ste to? Svi imaju nešto reći, riječi, riječi, ništa osim riječi! A nitko ništa ne čini.” Riječ Božja: “Pustite me unutra, imam Vam nešto osobno reći, o samoj sebi. Ako me budete poslušali, nešto će se učiniti za Vas …”
Bila je nedjelja. Riječ Božja je došla u gradsku crkvu. Duhovnici su joj priredili svečani doček. Prijestolje je bilo pripravljeno, i riječ Božja je zauzela mjesto. Zapaljen joj je tamjan. I tada propovjednik počne hvaliti riječ Božju, i reče, da riječ Božja govori starinskim jezikom pa si je posudila propovjednikov jezik da bude svima razumljiva. I tako je on o tome govorio, ali sama riječ Božja nije došla do riječi. Ljudi su to primijetili, propovjednikov govor su držali nesuvislim pa su počeli dozivati riječ. “Riječi”, vikali su, “riječi!” Ali riječ Božja nije više bila u crkvi. Otišla je dalje. Na prijestolju je ležala stara knjiga … Uputila se stručnjaku za riječ Božju. “Ah, tu ste Vi”, rekao je teolog, “čekao sam Vas, imam jedno pitanje za Vas.”
“Pitajte”, rekla je riječ Božja, “radujem se, Vi ste prvi, otkako sam ovdje, koji me nešto želi pitati; ostali su o meni mimo mene pričali.” “Pitam Vas dakle”, kazao je stručnjak za bogoslovlje, “što tražite kod mene, baš kod mene, koji Vas potpuno poznajem. Vi sigurno poznate moj traktat o Vama – nedostaje li mu što?” “Ništa, osim najvažnijeg: Ja! Ja sama nisam u njemu. Vi ste o meni istraživali i mnogo toga o meni pronašli; ali mene niste nikada tražili. Istraživali ste o meni, niste zapostavili hrabro se dohvatiti različitih problema, koje Vama i vašim kolegama uvijek iznova postavljam, i neke od njih mudro riješiti. Ali uvijek, kad čujem Vas i vaše kolege o meni govoriti, o mojem porijeklu, mojim oblicima, o mojem putovanju i mojem učinku, tada se činim sama sebi tuđom.” – “Tuđom, kažete, zašto?” – “Vidite, ipak me niste tako ‘prepoznali’, kako bih željela biti prepoznata. Ja nisam vrsta stvari, o kojoj se može razgovarati, a da ne govorite o njima”. “Ja nisam govorio o Vama? Tražio sam istinu o Vama, i kako ste priznali, s određenim uspjehom – ne razumijem Vas.” “Tu smo: razumijem, da me Vi ne razumijete, Vi to uopće ne možete! Jer me Vi uvijek držite na odstojanju, samo nemojte! Činite me objektom, napadate me, uživate u zadovoljstvu da me svladavate istinama o meni. Ali me ne puštate k sebi. I upravo sam na to ciljala. Da, želim Vama i svim vašim kolegama doći blizu. Vi govorite o meni, ali ja, ja, Božja riječ, ja se obraćam Vama, ja Vas nagovaram, zbog toga sam došla. Što imam kod Vas tražiti, pitate me Vi, sada to znate: Vas, tražim Vas! I ako Vi hoćete još više znati: Ja želim, da ja kroz Vas potpuno govorim.” – “Ali, to bi već bilo proroštvo”, branio se čovjek, “gdje bi tu bila teologija?” – “Eto gledate ju”, rekla je riječ Božja, rekla je to i otišla.
Proročka služba svih kršćana
Ovdje smo na tragu dogmatske konstitucije o Crkvi II. vatikanskog sabora “Lumen gentium”, točnije u br. 35. Ovdje se govori o proročkoj službi svih kršćana: “Zato laici, i kad su zabavljeni vremenitim brigama, mogu i moraju vršiti dragocjeno djelovanje za naviještanje Evanđelja svijetu. Ako neki od njih u pomanjkanju svetih službenika, ili ako su ovi zapriječeni u krajevima progona, nadopunjuju neke službe prema svojoj mogućnosti, i ako mnogi od njih ulažu sve svoje sile u apostolski rad, ipak treba da svi surađuju za raširenje i porast Kristova Kraljevstva u svijetu. Zato neka laici marljivo nastoje da steknu dublju spoznaju objavljene istine i neka ustrajno mole od Boga dar mudrosti”.
Dekret Sabora o apostolatu laika “Apostolicam actuositatem” govori o formiranju laika za apostolat (usp. AA 28 – 32). U tom se odsjeku traži, kako piše B. Duda, “cjelovita ljudska formacija – dobro poznavanje suvremenog svijeta – potpuno uključivanje u društvenu sredinu i njezinu kulturu – dobro vjersko poznavanje i životno provođenje božanskog misterija stvaranja i otkupljenja – solidna teološka naobrazba – vještina promicanja dobrih međuljudskih odnosa – umijeće dijaloga – trajno usavršavanje u svemu tome ‘i zbog rasta zrelosti ljudske osobe i evolucije problema, što iz dana u dan zahtijeva sve veće znanje i primjerenu akciju’ (AA 29abcd). Dakako, sve je to preduvjetom da bi laici mogli ‘stvari prosuđivati, promatrati, suditi i djelovati u svjetlu vjere’ (AA 29f) te se tako istom ‘duboko i aktivno ukorijeniti u samu vremenitu realnost kako bi uspješno preuzeli svoj udio u njezinu odvijanju’ (AA 29g)”[1].
[1] B. DUDA, Koncilske teme ili Misterij kršćanske egzistencije po II. vatikanskom koncilu (Zagreb 1992) 235.
Teološka naobrazba laika u Hrvatskoj
Sam J. Fućak piše da je dopisna teologija započela 1978. na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.[1] Podijeljena je na dva ciklusa:[2]
1. ciklus obuhvaća Uvodni tečaj “Put”, Novi zavjet I, Novi zavjet II i Psalme.
2. ciklus daje ozbiljan kompendij teologije u 24 pisma koja su podijeljena u četiri kruga:
a) Kršćanin pred pitanjima današnjice,
b) Spasovni odgovor Božji u Kristu,
c) Božje spasovno djelovanje po Crkvi,
d) Odgovor na Božje spasiteljsko djelovanje.
[1] usp. M.J. FUĆAK, “Praktični rad s Biblijom i dopisna teologija”, Bogoslovska smotra 61 (1991) 418-419. B. DUDA – Z.I. HERMAN, “Biografija i znanstveni curriculum dr. Marijana Jerka Fućaka”, Bogoslovska smotra 64 (1994) 9.
[2] usp. Z.I. HERMAN, “Bibliografija dr. Marijana Jerka Fućaka”, Bogoslovska smotra 64 (1994) 15-17.
